Subotica

Grad Subotica se nalazi na severu Republike Srbije, duž glavnih evropskih koridora i između dve reke: Dunava i Tise. Izvanredno kulturno nasleđe, bogato ukrašene građevine, multikulturalni duh i evropski šarm su osobine koje čine ovaj grad drugačijim.
Subotica je poznata po dobroj hrani i kvalitetnim vinima. Festivali, događaji, koncerti, živopisan kulturni život tokom cele godine je razlog više da posetite naš grad. Povrh toga, Subotica nudi puno zanimljivih mesta za odmor i razonodu, kao i za mnogobrojne aktivnosti oko jezera, na ergelama, salašima, u šumama i lovištima.
Palić, jezero i naselje sa istim imenom, nalazi se 8 kilometara istočno od Subotice. On uvek nudi nešto novo i neponovljivo, a svake sezone su sadržaji na njemu sve bogatiji. Izvanredni objekti sa početka 20. veka (Vodotoranj, Velika terasa, Ženski štrand i Muzički paviljon), prelep park, prepoznatljivo jezero kao i mir i tišina, čine Palić idealnim prostorom za odmor i uživanje.
Trenutno na Paliću možete odsesti u hotelima visoke kategorije, renoviranim luksuznim vilama izgrađenim u takozvanom „Palićkom stilu“ ili mnogim objektima privatnog smeštaja. Odlični restorani i kafići, sportski i rekreativni tereni, tri plaže, termalni bazen, Zoološki vrt, biciklističke i pešačke staze, niz raznovrsnih događaja, dinamičan kulturni život, mogućnosti zabave i dodatni sadržaji čine sveobuhvatnu ponudu turističkog centra Palić.
Istorija: Subotica se prvi put pominje u pisanim dokumentima pod imenom Zabatka 1391. godine. Od tada je promenila više od 200 imena od kojih su najkarakterističnija bila: Szent-Maria, Maria Theresiopolis, Marija Theresienstadt, Szabadka i Subotica. Ona postaje značajnije naselje tek posle tatarskih pohoda početkom 13. veka, kada se preživelo stanovništvo okupilo na strateški odabranom mestu, platou izdignutom i okruženom vodom, na kojem se danas uzdiže Franjevačka crkva. To je bilo idealno mesto za ljude iz ravnice, sa kog su mogli da se brane od osvajača.
Dugo vremena je Subotica bila na granici dve moćne imperije, Mađarske i Turske. Ona je počela da se razvija tek nakon što je izgubila svoj vojni značaj. Subotica je 1779. godine dobila status slobodnog kraljevskog grada, koji joj je doneo veću autonomiju i privilegije i tada počinje da privlači preduzetnike: seljake, zanatlije i trgovce iz okruženja i srednje Evrope.
U drugoj polovini 19. veka, nakon što je železnica stigla u grad (1869. godine), trgovina poljoprivrednim i stočarskim proizvodima je naglo počela da se razvija. Industrijalizacija počinje krajem 19. veka, kada Subotica postaje moderan srednjeevropski grad. Nakon Prvog svetskog rata, Vojvodina se prisajedinjuje Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (Trijanonskim sporazumom iz 1920. godine), a 1929. godine Subotica postaje deo nove države Kraljevine Jugoslavije.
Od tada Subotica nije menjala ime, ali nazive države jeste – čak pet puta. Tokom Drugog svetskog rata Subotica proživljava strašne dane, kao i ostatak Evrope. Slede rekonstrukcija zemlje i privredni rast koji je trajao sve do turbulentnih 90-tih prošlog veka.

Šta videti:

  • Gradska kuća
  • Sinagoga
  • Palata Rajhl
  • Velika terasa
  • Šenski štrand
  • Vodotoranj
  • Palata Demeter
  • Zgrada nekadašnje najamne palate
  • Leović palata
  • Papilon caffe
  • Muzički paviljon i spomen česma

Muzeji i galerije

  • Gradski muzej
  • Galerija Likovni susret
  • Galerija Dr. Vinko Perčić
  • Galerija Otvorenog univerziteta
  • Galerija naive u tehnici slame

Pozorišta i bioskopi

  • Narodno pozorište – scena Jadran
  • Art bioskop Lifka
  • Pozorište Deže Kostolanji
  • Bioskop Eurocinema

Sakralni objekti

  • Katedrala
  • Franjevačka crkva
  • Muhadžir džamija
  • Srpska pravoslavna crkva u Aleksandrovu
  • Mesto hodočašća – Bunarić

Trgovi

  • Glavni trg
  • Trg kod katedrale

Spomenici

  • Spomenik Caru Jovanu Nenadu
  • Spomenik Ivanu Sariću
  • Spomenik Aleksandru Lifki

Ostali objekti

  • Gimnazija
  • Sokolski dom i Dečje pozorište
  • Fontane

Ukusi Subotice

Subotica, grad na samom severu Srbije, poznata je po svojoj jedinstvenoj arhitekturi, istoriji i kulturi a najviše po bogatoj gastronomskoj ponudi. Izuzetna destinacija za sve koji cene tradicionalne, ali i moderne vrednosti, grad u kome su šarm i hedonizam način života a opuštenost i tolerancija najvažnije osobine stanovnika.
Gastronomija Subotice i njene okoline je veoma poznata po svojoj šarolikosti ukusa, koji su nastali kao mešavina različitih kultura i običaja na ovim prostorima. Tako se u Subotici služe jela nemačke, turske, mađarske, crnogorske, bosanske i drugih kuhinja, koje čine osnovu za pripremanje ukusnih specijaliteta ovog podneblja.
Recepti po kojima se priprema najukusnija hrana mešaju slane i slatke ukuse, narode ovog područja ali i tradiciju i modernu kuhinju. Sigurno ćete uživati u raznovrsnosti gastronomske ponude, vrhunskoj hrani, vrhunskom vinu ali i u tamburašima koji će sa zadovoljstvom pogoditi baš Vašu notu.
Na prilazima gradu, videćete prostrane voćnjake i vinograde koji daju ukusne, jabuke, kruške, dunje, kajsije i naravno, grožđe. Kada imate ovo na umu, ne treba posebno predstavljati fantastične rakije i vina ovog područja – možemo samo da Vas pozovemo da ih sa uživanjem probate!

Poznati Subotičani

Danilo Kiš je rođen u Subotici, Kraljevini Jugoslaviji, sadašnjoj Srbiji, od oca Edvarda Kiša, mađarskog Jevrejina i železničkog inspektora i od majke Milice Dragićević, Crnogorke sa Cetinja.
Deže Kostolanji (1885-1936) je poznati mađarski pesnik i pisac.
Feliks Lajko (rođen 17. decembra 1974, u Bačkoj Topoli) poznati je mađarski violinista, citeraš i   kompozitor. Svira mešavinu više muzičkih stilova: ciganske, narodne, klasične muzike, roka, bluza, džeza i improvizovanih melodija, uz korišćenje tradicionalnih gudačkih instumenta karakterističnih za Panonsku niziju.
Đula Mešter je rođen 2.aprila 1972. u Subotici. Srpski odbojkaš mađarskog porekla, koji je osvojio zlatnu medalju sa Jugoslovenskom odbojkaškom reprezentacijom na letnjim olimpijskim igrama 2000. Visok je 2.03m i igra srednjeg blokera. Takođeje učestvovao u letnjim olimpijskim igrama 2004. u Atini.
Ivan Sarić (1876-1966) je bio sportista, atletičar, rvač i jedan od osnivača fudbalskog tima u Subotici, i takođe je jedan od najvažnijih pionira avijacije u istočnoj Evropi. Poznati biciklista učestvovao je i pobedio na mnogim trkama kroz Evropu.
Lajoš Vermeš (1860-1945), bio je bogati veleposednik, ali ga sticanje bogatstva i upravljanje posedima nisu privlačili, pa je otišao u Peštu na studije medicine. Oduševljava se sportom, pa se iz Pešte vraća u Suboticu i zajedno sa braćom Belom i Nandorom osnova dva sportska kluba; gimnastički i atletski.
Bela Lugoši (1882 – 1956) bio je poznati mađarski pozorišni i filmski glumac, najpoznatiji po ulozi Grofa Drakule u Američkoj brodvejskoj istoimenoj predstavi iz 1972. i istoimenom filmu iz 1931. temeljenom na klasičnom vampirskom romanu Brama Stokera Drakula.
Tihomir Ognjanov (1927—2006) je bivši jugoslovenski fudbalski reprezentativac, rođen u Subotici.
Ognjanov je jedan od članova legendarnog jugoslovenskog „olimpijskog tima“, istaknuto desno krilo, reprezentativac i trener.

Palić

Palić, jezero i naselje istog imena, nalazi se 8 kilometara od Subotice. Tajnovitost njegovih pejzaža oduvek je plenila srce generacija posetilaca. Jezero, raskošni parkovi, neobične građevine s početka 20 veka, nesvakidašnji mir i tišina čine Palić idealnim mestom za odmor. Luksuzni hoteli i vile te vrhunska gastronomska ponuda su odlike po kojima se Palić prepoznaje i pamti. Šetališta, plaže, biciklistička staza, kulturno-zabavni i sportski sadržaji, kao i raznovrsne manifestacije dopunjuju ponudu ove turističke destinacije.
Postoje legende koje kažu da je jezero ostatak Panonskog mora ali da je ono nastalo od suza pastira Pavla koji je tu napasao svoje stado. Jezero je nastalo u pradavna vremena kao izdansko iako voda jezera najvećim delom potiče od padavina koje su ispunjavale udolinu. Voda se slivala sa okolnog terena ispirajući natrijum hlorid i tako je jezero postalo slano. Jezero Palić se u pisanim dokumentima prvi put pominje 1462. godine kao Pali (Paly). Prvi crtež, odnosno mapa jezera (Paligo Palus) potiče iz 1690. godine.
Još se krajem XVIII veka znalo da jezerska voda i mulj imaju lekovita svojstva. Osim na lečenje (prvenstveno koštanih i kožnih obolenja) posetoci su na Palić dolazili i zbog izuzetno bogate ponude zabave. Zlatno doba Kupališta i Banje Palić počinje 1880-ih, nakon otvaranja pruge Budimpešta-Zemun 1883. godine i tramvajske linije do Subotice 1897.
Posle I Svetskog rata, tada već u sastavu Jugoslavije, na istočnoj obali Palića je izgrađen Veliki (Muški) štrand, najveći objekat te vrste u tadašnjoj Jugoslaviji. Posle II Svetskog rata nastavljeno je sa ulepšavanjem Palića. Godine 1950. u borovoj šumi izgrađena je moderna Letnja pozornica od netesanog kamena na kojoj su gostovali mnogi umetnici. Iste godine otvoren je ZOO vrt. Šesdesetih godina XX veka izgrađen je Sportski centar sa terenima za fudbal, odbojku, košarku, rukomet. Na istočnoj obali je podignuto Vikend naselje gde su mnoge subotičke firme izgradile odmarališta za svoje radnike.
Jezero je 1971. isušeno usled stalnog opadanja nivoa vode, vrućina, smanjenja ribljeg fonda, zastoja vetra i zbog otpadnih voda, i iz njega je povađen sav mulj. Izgrađen je prečistač za otpadnu vodu i 1976. jezero je ponovo napunjeno vodom i od onda se kvalitet jezerske vode pomno prati i čuva.
Godine 1978 iskopana je prva bušotina termomineralne vode na Paliću a 1984. je otvoren Termalni bazen. Uz postojeći prečistač, 1995 je pušten u rad kanal Tisa – Palić, što je u mnogome doprinelo poboljšanju kvaliteta jezerske vode.
Palić je ustoličen kao kvalitetna i poznata turistička destinacija i od 2007. godine ima usvojen Plan razvoja Palića – Master plan.

Salaši

Čuveni salaši na severu Bačke opevani su u pesmi. Nekada se na salašima živelo teško a danas su oni idealno mesto za kraći predah od gradskog života ili odmor uz brojne aktivnosti i dobru vojvođansku kuhinju. Tu se služe tradicionalna jela, autohtona vina, domaće rakije i sluša izvorna tamburaška muzika. Mnogi salaši su prilagodjeni savremenim potrebama te nude komforan smeštaj a neki su svoju ponudu obogatili ergelama, ribnjacima, sportskim terenima ili bazenima. Za sve salaše je jedinstveno tradicionalo gostoprimstvo i domaćinska atmosfera.